Autor John Wilks odomak iz knjige Bowen Tehnika i njene Tajne
Kada Bowen Terapeuti govore o tretmanima koji omogućuju našem telu da se preusmeri prema prvobitnom planu (blueprint), odnosno prema prvobitnom organizujućem principu, pitanje koje se postavlja je možda sledeće: prema čemu tačno naše telo pokušava da se uskladi i kako i kada se taj prvobitni plan pojavljuje?
Ako neko pažljivo posmatra prve dane embrionog razvoja, uočiće neke vrlo interesantne pojave koje se dešavaju u momentu začeća, kada dolazi do sjedinjenja majčinog i očevog DNA radi formiranja jedne jedine ćelije. Posle kratkotrajne neaktivnosti, dolazi do vrlo brzog deljenja ćelija u zoni pellucidi, odnosno u spoljnom omotaču embriona.
Oko 15-og dana, dešava se nešto veoma značajno. Na embrionu u razvoju se formira primalna srednja linija u vidu brazde. Ova primalna srednja linija se naziva primitivna pruga i ona onda otpočinje svoj uspon, od nivoa koji kasnije postaje sakralni, odnosno kokcigealni deo kičme, ka našem embrionalnom srcu.
Šta je to što inicira formiranje ove linije za nas je još uvek misterija, ali ova primalna linija formira osnovu oko koje se organizuje čitavo telo.
Za početak, ona kreira referentnu liniju koja određuje šta će biti napred, a šta nazad, šta će biti levo, a šta desno, šta će biti gore, a šta dole. Smatra se da je ova primitivna pruga organizator embiona, zato jer postavlja bazični telesni plan. Različiti nivoi ove primitivne pruge određuju razvoj odgovarajućih delova tela. Na primer iz centra nazvanog glava kasnije se formiraju srce, mozak i oči. Iz srednjeg centra se formira telo. A iz repnog centra svi karlični organi i nervni sistem.
Nama kao Bowen terapeutima zanimljiva je važnost primitivne pruge za formiranje kostiju, mišića, organa i vezivnog tkiva.
Mnogi Bowen terapeuti skreću pažnju na moć koju imaju prva dva Bowen pokreta.
Veoma je zanimljivo pratiti osećaje koji se kod klijenta javljaju posle samo ta dva pokreta. Naime, kod mnogih među njima dolazi do osećaja topline ili osećaja nekog snažnog talasa koji se penje uz kičmu. Činjenica da tako mnogo klijenata doživljava taj talas je vrlo zanimljiva jer se čini da taj osećaj u potpunosti odgovara embrionom razvitku, kao da su te embrionalne energije još uvek prisutne u telu odraslog čoveka.
Primitivna pruga će isto formirati i neuralni valjak iz koga će se posle razviti mozak, kičmena moždina, autonomni nervni sistem (simpatikus i parasimpatikus) kao i nervni greben.
Ćelije nervnog grebena pomažu da se formira unutrašnja membrana koja okružuje mozak i kičmenu moždinu a naročito njene meke opne koje se nazivaju Pia mater i Arachnoidea.
Npr. U koksik proceduri mi direktno delujemo na tvrdi deo te membrane (Dura mater), kao i na oba meka dela (Arachnoidea i Pia mater) zbog toga što se svi oni završavaju u formi terminalnih filamenata na repnom delu kičme. To je jedino mesto na telu gde su sva tri sloja membrane spojena.
Baš zbog toga što se sva tri sloja, odnosno Dura mater, Arachnoidea i Pia mater nalaze spojeni na jednom mestu dolazi do slanja veoma snažnog impulsa kroz kičmu sve do glave.
Još jedna konsekvenca embrionog razvoja je i činjenica da su i prokrvljenost i inervacija tkiva neraskidivo povezani i to zbog toga su nastali od istog embrionalnog tkiva..
Prema istraživanjima Mae Wan Ho i drugih autora, ustanovljeno je da kolagen ima sposobnost memorisanja i da je veoma prilagodljiv za registrovanje novih iskustava.
Da li je moguće da stimulacijom fascija mi na neki način omogućavamo telu najpre pristup dubokim embrionalnim silama izvornoga reda, koje su se zadržale u kolagenu na ćelijskom telesnom nivou, a onda i preusmeravanje u skladu sa tim organizujućim principom? Iz kliničkih observacija, izgleda da se nešto tako upravo i događa.
Kada Bowen Terapeuti govore o tretmanima koji omogućuju našem telu da se preusmeri prema prvobitnom planu (blueprint), odnosno prema prvobitnom organizujućem principu, pitanje koje se postavlja je možda sledeće: prema čemu tačno naše telo pokušava da se uskladi i kako i kada se taj prvobitni plan pojavljuje?

Oko 15-og dana, dešava se nešto veoma značajno. Na embrionu u razvoju se formira primalna srednja linija u vidu brazde. Ova primalna srednja linija se naziva primitivna pruga i ona onda otpočinje svoj uspon, od nivoa koji kasnije postaje sakralni, odnosno kokcigealni deo kičme, ka našem embrionalnom srcu.

Za početak, ona kreira referentnu liniju koja određuje šta će biti napred, a šta nazad, šta će biti levo, a šta desno, šta će biti gore, a šta dole. Smatra se da je ova primitivna pruga organizator embiona, zato jer postavlja bazični telesni plan. Različiti nivoi ove primitivne pruge određuju razvoj odgovarajućih delova tela. Na primer iz centra nazvanog glava kasnije se formiraju srce, mozak i oči. Iz srednjeg centra se formira telo. A iz repnog centra svi karlični organi i nervni sistem.

Mnogi Bowen terapeuti skreću pažnju na moć koju imaju prva dva Bowen pokreta.
Veoma je zanimljivo pratiti osećaje koji se kod klijenta javljaju posle samo ta dva pokreta. Naime, kod mnogih među njima dolazi do osećaja topline ili osećaja nekog snažnog talasa koji se penje uz kičmu. Činjenica da tako mnogo klijenata doživljava taj talas je vrlo zanimljiva jer se čini da taj osećaj u potpunosti odgovara embrionom razvitku, kao da su te embrionalne energije još uvek prisutne u telu odraslog čoveka.

Ćelije nervnog grebena pomažu da se formira unutrašnja membrana koja okružuje mozak i kičmenu moždinu a naročito njene meke opne koje se nazivaju Pia mater i Arachnoidea.
Npr. U koksik proceduri mi direktno delujemo na tvrdi deo te membrane (Dura mater), kao i na oba meka dela (Arachnoidea i Pia mater) zbog toga što se svi oni završavaju u formi terminalnih filamenata na repnom delu kičme. To je jedino mesto na telu gde su sva tri sloja membrane spojena.

Još jedna konsekvenca embrionog razvoja je i činjenica da su i prokrvljenost i inervacija tkiva neraskidivo povezani i to zbog toga su nastali od istog embrionalnog tkiva..
Prema istraživanjima Mae Wan Ho i drugih autora, ustanovljeno je da kolagen ima sposobnost memorisanja i da je veoma prilagodljiv za registrovanje novih iskustava.
Da li je moguće da stimulacijom fascija mi na neki način omogućavamo telu najpre pristup dubokim embrionalnim silama izvornoga reda, koje su se zadržale u kolagenu na ćelijskom telesnom nivou, a onda i preusmeravanje u skladu sa tim organizujućim principom? Iz kliničkih observacija, izgleda da se nešto tako upravo i događa.