
Odmah posle odsluženja vojnog roka sam imigrirao u Australiju. Novembra 1968. god. sam stigao u Melburn sa malim koferom sa par stvari i sa puno snova. Kako nisam znao engleski jezik, ovo iskustvo je za mene bilo veoma teško. Radio sam duple smene i štedeo svaki cent, tako da sma uspeo da kupim mali biznis, mali supermarket, koji je kako se ispostavilo veoma dobro poslovao.Tada sam odučio da se vratim u školu zato što sam mogao da obezbedim školarinu za delimično prisustvo i da sledim svoj san. Uvek su me interesovale terapije i metode koje su olakšavale ljudima patnje. To je bilo nasleđe moje majke koja je bila “vrač” doktor u svom selu. Gledao sam je kao dete, kako je pomagla ljudima sa travama i starim lekovitim sredstvima, asistirala ženama pri porođaju ili sanirala slomljene kosti, tako da sam osećao da je moj poziv da sledim sličan put.
Prvo sam učio masažu, zatim trigger point terapiju, miofascijalno oslobađanje i terapiju dubokih tkiva, kao i nekoliko energetskih terapija (Reiki, Prana healing, Universal healing, itd).
Nakon toga sam upisao Koledž fizioterapije i posle diplomiranja sam osnovao kliniku. Osećao sam da ne nudim svojim pacijentima dovoljno pomoći, pa sam nastavio da izučavam Tradicionalnu Kinesku Medicinu i akupunkturu. Posle nekog vremena sam takođe diplomirao i dve godine kliničke hipnoterapije, ali, iako sam imao dobre rezultate i moja klinika je veoma dobro poslovala, još uvek sam tražio druge metode koje bi bile bolje usmerene na potrebe mojih klijenata.
1983. god. imao sam saobraćajnu nesreću i završio sam u bolnici sa prelomom grudne kosti i ozbiljnom povredom vrata. Osam sati kasnije, su me otpustili iz bolnice sa kragnom i nekoliko analgetika. Moje stanje se vremenom nije popravilo, naprotiv, morao sam da nosim kragnu sve vreme, imao sam konstantne migrene, vrat je bio ukočen i mnoge noći sam proveo budan. Našao sam se u poziciji pacijenta sa velikom potrebom za tretmanom. Sledećih pet godina pokušao sam sve medicinske metode koje sam znao, alopatske, komplementarne , alternativne, nije postojala ni jedna udaljenost koju ne bih prešao i pokušao čak mnogo hokus-pokus tehnika, ali nije došlo do velikog poboljšanja mog stanja. Moj veoma dobar prijatelj, koji je ortopedski hirurg, verovao je da je jedini odgovor za moj problem operacija, ali ja nisam bio spreman da priznam da uprkos mojoj beskrajnoj potrazi u sferi terapija, ni jedan metod nije mogao da mi pomogne.
Posle 5 godina nebrojenih tretmana bez rezultata, operacija je izgledala kao jedina opcija koja mi je ostala !
Tako je bilo dok mi 1988. godine moj klijent nije predložio da vidim Bowen terapeuta. Nikada pre toga nisam čuo za ovu terapiju, uprkos svim mojim istraživanjima! Bez oklevanja sam zakazao sastanak za sledeći dan. Veoma mi je bilo stalo da odem tamo i saznam vise o ovoj tehnici, naročito zbog toga što mi je moj klijent rekao da je osnovni princip: ”Ostaviti telo da se samo izleči”.
To je bio najvredniji princip koji sam ikada čuo! Svo ovo vreme, imao sam tretmane od praktičara koji su forsirali moje telo da radi ono što su oni hteli, ali prvi put sam dobio logično rešenje, i što sam više razmišljao o tome, bolje je zvučalo: “Ostaviti telo da se samo izleči!”
Kada sam došao na prvi tretman, pitao sam praktičara kako tehnika radi. On je odgovorio da ne zna tačno, ali poslednjih šest meseci, svi pacijenti koje je tretirao su imali veliko poboljšanje. To mi je bilo dovoljno. Naravno, i dalje sam bio skeptičan. Kada je počeo tretman, moram priznati da sam pomislio da je to još jedan “hokus-pokus” pokušaj. Bila je to veoma čudna procedura! On bi me dodirnuo par puta, veoma lagano i nežno, ni blizu mesta gde je bio moj problem, onda bi izašao iz prostorije na dva do tri minuta, a zatim se vraćao i radio isto. Nakon 35 minuta, rekao je da je to sve za sada i da ćemo se videti za sedam dana! Moram priznati da nisam bio veoma oduševljen da se vratim. Izgledalo je tako bez napora! Sledeća 3 do 4 dana sam se osećao veoma čudno, ali na moje iznenađenje, moj vrat se pokretao lakše i petog dana je bilo čak i bolje. Tako da sam sedmog dana ipak otišao na tretman i posle još tri tretmana prestao sam da nosim kragnu, moja ukočenost vrata je potpuno nestala, bio sam oslobođen bolova i migrena, i najvažnije, oslobođen svog stresa koji je bio deo mog života poslednjih pet godina.
Napokon, posle pet godina istraživanja, našao sam tehniku koja je stvarno radila za mene!
Posle izvesnog vremena sam se prijavio za sledeći seminar koji je bio rganizovan od strane Australijske Akademije Bowen Terapije. Bio je to jedan od prvih seminara koji su organizovali Ossie i Elaine Rentsch u Melburnu i kao na svakom početku, raspored seminara nije bio dobro prilagođen. Osećao sam se prezasićeno i bio sam nesiguran u moje stečene veštine, ali sam želeo da postanem master u ovoj tehnici. Odlučio sam da pratim Ossie i Elaine svuda po Australiji i prve godine sam prisustvovao seminaru još tri puta. Što sam više učio i praktikovao tehniku, sve više sam shvatao da je to najbolja terapeutska metoda ikada!
Ostavio sam po strani sve ostale tehnike i počeo svojim klijentima da nudim samo Bowen. U jednom momentu sam vodio dve klinike i tretirao čak i do 40 ljudi dnevno.
Imao sam pacijente svih životnih doba, neki su imali mišićno–skeletne poremećaje koje su tretirali nekim drugim metodama, sa ograničenim rezultatima. Njihovo stanje se popravljalo mnogo brže sa Bowenom i u većini slučajeva u potpunosti. Uvek sam bio oduševljen rezultatima dobijenim kod mnogih hroničnih ozbiljnih stanja, organskih, emotivnih i psiholoških problema.
1994. godine, pozvan sam od strane Bowtech-a da se pridružim programu za trening instruktora. To je bila velika čast za mene, ali kada me je Australijska Akademija Bowen Terapije ovlastila da podučavam, nikada mi ne bi palo na pamet da ću biti jedan od nekoliko instruktora koji će širiti ovu tehniku svuda po svetu.
Počeo sam podučavanje u Australiji, ali moja najveća želja je bila da ovu fantastičnu tehniku donesem u Grčku i u moju zemlju u kojoj sam rođen, Kipar. 1999. godine sam napokon našao nekog da sakupi nekoliko studenata u Atini gde sam počeo prvi seminar u februaru 2000.godine. Od tada, počeo sam da putujem svuda po Evropi, organizovao prezentacije, izvodio demonstracije tretmana, objavljivao članke i učestvovao u TV emisijama, da bi tehnika postala poznata. To je bio posao sa punim radnim vremenom, uključivao je mnogo napora i frustracije, jer život u koferu i spavanje svake noći u drugom hotelu nikada nije lako. Svaka zemlja ima svoja pravila i zakone, ljudi su imaju drugačiji mentalitet i percepciju komplementarne medicine. Istrajao sam i uspeo da predstavim Bowen tehniku u 7 zemalja do sada: Grčka, Nemačka, Rumunija, Kipar, Srbija, Bugarska i Filipini, da uspostavim stalne kancelarije i praktičare, udruženja, podučavajući preko 4000 studenata i trenirajući 19 Bowtech instruktora.
Posle toliko godina praktikovanja i predavanja ove tehnike, sad sam još više stravstven nego ikada pre. Ponosan sam na odlične rezultate svakog mog studenta i to puni moje baterije sa svakim sretnim pacijentom i zaista verujem da Bowen menja ljudske živote. Sigurno je promenio moj!
Andrew Zoppos
Registrovani Senior Internacionalini Instruktor i
Počasni doživotni član Australijske Akademije Bowen Terapije (Bowtech)